• Stres je danas prisutan kod ljudi svih dobnih skupina. O stresu se obično govori kao o negativnoj pojavi,  no stres može biti i pozitivan. Da li je stres pozitivan ili negativan ovisi o njegovoj razini,:

1. - NISKA RAZINA STRESA - može pozitivno utjecati te potaknuti kreativnost i učinkovitost (stvara pozitivne rezultate, naziva se i EUSTRES)
2. - VISOKA RAZINA STRESA - može biti vrlo štetna - narušiti zdravlje, pogoršati kronična oboljenja, smanjiti (onemogućiti) djelotvornost ... (stvara negativne rezultate). (prema Black, Bailey, 2006.) Može biti akutni i kronični stres.

  Što je zapravo stres? Ne postoji općeprihvaćena definicija stresa. Tome je razlog što smo individue te je i doživljaj stresa subjektivan, odnosno drugačije reagiramo na iste ili slične događaje i okolnosti u životu. Teškoće u postavljanju opće definicije stresa su i različita životna iskustva koja bitno utječu na njegovu pojavu.

Jedna od definicija stresa je: izrazito složeni proces interakcije između određene osobe i njenog života. Predstavlja način na koji mentalno, izički i emocionalno reagiramo na različita stanja, promjene i zahtjeve u životu. (prema Vukušić, 2004.)

Usko povezan uz stres je pojam STRESOR. Stresor ili izvor stresa  je događaj ili čitav niz događaja koje procjenjujemo kao ugrožavajuće za nešto nama važno ili iziskuje od nas prilagodbu izvanjskim zahtjevima. Rezultat toga je stres koji se izražava kroz neugodan osjećaj i/ili tjelesni simptom. Dugotrajni utjecaj stresa može nas dovesti do potpune nedjelotvornosti, pojačati i ubrzati tijek kroničnog oboljenja pa čak uzrokovati tjelesne i mentalne bolesti.

Svatko od nas ima sposobnost automatskog "buđenja" i dobivanja iznenadne snage za suočavanje s nekom hitnom, ugrožavajućom situacijom. Što se zapravo dešava u tijelu kada smo pod stresom? Tada su u nevjerojatno brzoj akciji živčani i endokrini sustav. Duboko u mozgu nalazi se hipotalamus (nadzire niz životno važnih funcija). Možemo ga još nazvati i "okidačem stresa". Kada se hipotalamus aktivira automatski šalje signale kroz autonomni živčani sustav, odnosno kroz simpatikus (dio autonomnog živčanog sustava) pomoću kojeg se pripremaju određeni organi za zaštitu. Hipotalamus također šalje signale nadbubrežnoj žlijezdi da počne izlučivati "stresne hormone": adrenalin, noradrenalin i kortizol. Osim ovih hormona u krvotok se izlučuju šećer, masnoće (i kolesterol) i proteini. Posljedica ovakve aktivacije živčanog i endokrinog sustava je priprema tijela za zaštitu od mogućeg napada (bez obzira o kakvoj se stresnoj situaciji radilo naš mozak to prepoznaje kao napad):

Ritual čitanja i pričanja ima važnu ulogu u životu djeteta predškolske dobi. Roditelj i drugi odrasli koji čita ili priča djetetu izgrađuje s djetetom osjećaj bliskosti i povezanosti. Dijete se osjeća zadovoljno jer mu je roditelj/odrasli posvetio vrijeme i pažnju. U trenucima kada dijete sjedi u krilu roditelja/odraslog i sluša priču ono ima osjećaj da je važno. Kroz čitanje i pričanje priča roditelj/odrasli i dijete se bolje međusobno upoznaju. Roditelj/odrasli uočava djetetove interese, sposobnosti, način razmišljanja, potrebe, strahove. Čitanje i pričanje priča pomaže cjelokupnom razvoju djeteta. Tako potičemo razvoj govora, percepcije, pažnje, pamćenja, zaključivanja. Potiče se prepoznavanje i razumijevanje svojih i tuđih osjećaja, razumijevanje socijalnih odnosa, pravila ponašanja, pravde i nepravde. Pomaže u rješavanju sukoba, potiče solidarnost i toleranciju. Svatko od nas se sjeća barem jedne priče koju su mu pričali ili čitali u djetinjstvu.

Sindrom pomanjkanja pažnje s hiperaktivnošću ili bez nje danas se shvaća kao eurobiološki poremećaj koji, ovisno o dijagnostičkim kriterijima, obuhvaća 2-5 % populacije. U literaturi i u svakodnevnom govoru za opis spomenutog sindroma koristi se skraćenica ADHD (eng. Attention Deficit /Hyperactivity Disorder - Pomanjkanje pažnje/hiperaktivni poremećaj).

Prema posljednjim kriterijima dijagnosticiranja ADHD-a, postoje tri vrste ovog poremećaja:

• ADHD s kombiniranim karakteristikama hiperaktivnosti, impulzivnosti i pomanjkanja pozornosti,
  ADHD s pomanjkanjem pozornosti kao primarnom karakteristikom,
  ADHD s impulzivnošću i hiperaktivnošću kao primarnim karakteristikama.

Iako još nije razjašnjeno zašto, uočeno je da se ADHD češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica. Djevojčice primarno imaju poremećaj pažnje i kognitivne probleme, a rjeđe agresivno / impulzivno ponašanje....

Riječ komunikacija svakodnevno koristimo, ona je često sinonim za razgovor. Ipak, komunikacija je mnogo više od razgovora, to je razmjena poruka između dviju ili više osoba. To je naša autentična potreba da kontaktiramo s okolino.